Konačno Carstvo

“Kakav je ovo nered?” pitao je muškarac koji je ušao u prostoriju. Bio je visok i odjeven u jednostavnu sivu košulju i hlače, tankog mača obješenog o struk. Tehron je bio drugi vođa – ova je prevara bila njegovo čedo. Camona je uveo kao partnera; trebao mu je netko tko će glumiti lorda Jeduea, a znalo se da je Camon jedan od najboljih.
Camon je podigao pogled. “Ha? Nered? A to – samo manji problem s disciplinom. Ne brini, Therone.” Camon je ležerno odmahnuo rukom – s razlogom je tako dobro glumio plemiće. Bio je dovoljno arogantan da čovjek pomisli da je zaista član neke Velike Kuće.
Theron je zaškiljio. Vin je znala što mu se vjerojatno mota po glavi: odlučivao je isplati li mu se priklati Camona nakon što završe s prevarom. Naposljetku je viši vođa skinuo pogled s Camona i pogledao Vin. “Tko je ovo?” pitao je.
“Jedna od mojih”, rekao je Camon.
“Mislio sam da nam ne treba još ljudi.”
“Pa, treba nam ona”, rekao je Camon. “Ne obaziri se na nju. Moj te se dio pothvata ne tiče.”
Theron je promatrao Vin i bilo je očito da je primijetio njenu krvavu usnu. Skrenula je pogled. No Theronov se pogled zadržao na njoj, prešao cijelim njenim tijelom. Nosila je jednostavnu bijelu košulju s gumbima i radnički kombinezon. Teško bi je se moglo nazvati primamljivom; žgoljava i mladenačkog lica, navodno nije ni izgledala kao da joj je šesnaest. No neki su muškarci voljeli baš takve.
Razmišljala je iskoristiti malo svoje Sreće na njemu, ali naposljetku je ipak skrenuo pogled. “Obligator samo što nije stigao”, rekao je Theron. “Jesi li spreman?”
Camon je zakolutao očima i spustio svu svoju masu na stolicu za stolom. “Sve je savršeno. Therone, pusti me na miru! Idi u sobu i čekaj.”
Theron se namrštio pa okrenuo i napustio prostoriju mrmljajući si u bradu.
Vin je proučavala prostoriju i njen namještaj, sluge i atmosferu. Naposljetku je prišla Camonovom stolu. Vođa je prevrtao po papirima, očito odlučujući koje će staviti na stol.
“Camone”, tiho će Vin, “sluge su prefino odjeveni.”
Camon se namrštio i podigao pogled. “O čemu lupetaš?”
“Sluge”, ponovila je Vin nježnim šaptom. “Lord Jedue bi trebao biti očajan. Njemu bi ostalo otmjene odjeće, ali ne bi si mogao priuštiti tako lijepo odjevene sluge. Koristio bi skaa sluge.”
Camon ju je prostrijelio pogledom, ali zatim zastao. Između skaa i plemića nije bilo nekih tjelesnih razlika. No sluge koje je Camon pripremio bili su odjeveni poput nižih plemića – kojima je bilo dopušteno nositi šarene veste, a i u držanju im se vidjelo malo previše samopouzdanja.
“Obligator mora misliti da si na rubu siromaštva”, rekla je Vin. “Nakrcaj prostoriju skaa slugama.”
“Ma što ti znaš?” mrštio joj se Camon.
“Znam dovoljno.” Istog je trena požalila jer je zvučala previše prkosno. Camon je podigao draguljima optočenu ruku, a Vin se pripremila na još jedan šamar. Nije si mogla priuštiti trošenje Sreće. Ostalo joj je tako malo.
No Camon je nije udario. Umjesto toga je uzdahnuo i položio joj bucmastu ruku na rame. “Vin, zašto me stalno provociraš? Znaš kakve je dugove tvoj brat ostavio kad je zbrisao. Je li ti jasno da bi te manje milostiv čovjek već odavno prodao u kurve? Kako ti to zvuči, opsluživati nekog plemića sve dok mu ne dojadiš pa ti skine glavu?”
Vin je zurila u svoja stopala.
Camon ju je stisnuo čvršće, prstima joj štipajući kožu na pregibu vrata, a ona je unatoč sebi uzdahnula od boli. Nacerio se na to.
“Iskreno, Vin, ne znam zašto te držim”, rekao je i jače stisnuo. “Trebao sam te se riješiti prije više mjeseci, kad me tvoj brat bio izdao. Valjda imam predobro srce.”
Naposljetku ju je pustio pa joj pokazao da stane uza zid, odmah pored visoke biljke. Učinila je što joj je rečeno, postavivši se tako da ima dobar pogled na čitavu prostoriju. Čim je Camon skrenuo pogled, protrljala si je rame. To je samo bol. Mogu se nositi s boli.
Camon je nekoliko trenutaka sjedio u tišini. Zatim je, očekivano, mahnuo “slugama” pored sebe.
“Vas dvojica!” rekao je. “Preotmjeno ste odjeveni. Obucite nešto što bi skaa sluge nosili – i dovedite još šestoricu sa sobom.”
Uskoro je prostorija bila krcata baš kako je Vin bila predložila. Nedugo zatim stigao je obligator.
Vin je promatrala kako prelan Laird uzvišeno stupa u prostoriju. Glava mu je bila obrijana kao i svakom obligatoru, a odjeća mu je bila tamnosiva. Tetovaže Ministarstva oko očiju identificirale su ga kao prelana, višeg birokrata u ministarskom Kantonu Financija. Pratio ga je niz nižih obligatora, puno manje detaljnih tetovaža oko očiju.
Camon je ustao kad je prelan ušao, znak poštovanja koji bi čak i najviši plemić Velike Kuće iskazao obligatoru Lairdova ranga. Laird mu nije uzvratio ni naklonom ni ikakvim pozdravom, već je odmah prišao stolici pred Camonovim stolom i sjeo. Jedan od lopova koji su glumili sluge požurio je donijeti obligatoru ohlađeno vino i voće.
Laird je prebirao po voću dok je sluga poslušno stajao i držao pladanj s hranom kao da je komad namještaja. “Lorde Jedue”, rekao je Laird naposljetku. “Drago mi je što smo se napokon uspjeli upoznati.”
“I meni je drago, vaša milosti”, rekao je Camon.
“Nego, zašto niste mogli doći do zgrade Kantona, već ste tražili da se ovdje sastanemo?”
“Moja koljena, vaša milosti”, rekao je Camon. “Moj mi liječnik preporučuje da putujem što je manje moguće.”
A i pametno si se bojao ući u utvrdu Ministarstva, pomislila je Vin.
“Tako znači”, rekao je Laird. “Bolna koljena. Vrlo nezgodno za nekog tko se bavi prijevozom.”
“Vaša milosti, nisam ja taj koji mora putovati”, rekao je Camon i izveo naklon glavom. “Ja samo organiziram putovanja.”
Dobro je, pomislila je Vin. Camone, ostani pokoran. Moraš se činiti očajnim.
Vin je trebalo da prevara uspije. Camon bi joj prijetio i tukao je – ali smatrao ju je svojom sretnom amajlijom. Nije bila sigurna zna li on zašto mu planovi bolje prođu ako je ona u prostoriji, ali činilo joj se da je nešto ipak uspio povezati. Što ju je činilo vrijednom – a Reen je uvijek govorio da je učiniti se neophodnim najbolji način za preživljavanje u podzemlju.
“Tako znači”, rekao je Laird. “No, bojim se da smo se sastali prekasno da bi vam bilo od koristi. Kanton Financija glasao je o vašem prijedlogu.”
“Zar već?” pitao je Camon, iskreno iznenađen.
“Da”, odvratio je Laird pa uzeo gutljaj vina, i dalje držeći slugu pored sebe. “Odlučili smo ne prihvatiti vaš ugovor.”
Camon je na trenutak bio ošamućen. “Vaša milosti, žao mi je što to čujem.”
Laird je došao na sastanak, pomislila je Vin. To znači da se još uvijek može pregovarati.
“Uistinu”, nastavio je Camon, uvidjevši isto što i Vin. “To je zaista velika šteta, naročito pošto sam bio spreman Ministarstvu dati još bolju ponudu.”
Laird je podigao tetoviranu obrvu. “Sumnjam da će biti bitno. Određeni elementi vijeća smatraju da bi Kantonu bile pružene bolje usluge ako bi nam prijevoz ljudstva vršila stabilnija kuća.”
“To bi bila velika greška”, rekao je Camon glatko. “Vaša milosti, budimo otvoreni. Obojica smo svjesni da je ovaj ugovor posljednja prilika kući Jedue. Sad kad smo ostali bez ugovora s Farwanima, ne možemo si više priuštiti slanje brodova kanalima do Luthadela. Bez pokroviteljstva Ministarstva moja je kuća osuđena na financijsku propast.”
“Vaše me gospodstvo baš i ne uspijeva razuvjeriti”, rekao je obligator.
“A ne?” pitao je Camon. “Vaša milosti, zapitajte se – tko će vam bolje služiti? Kuća kojoj deseci ugovora odvlače pažnju jedan s drugog ili kuća kojoj je ugovor s vama posljednja nada? Kanton Financija neće naći prilagodljivijeg partnera od očajnika. Neka moji brodovi prevoze vaše akolite sa sjevera – neka ih moji vojnici prate i osiguravaju – nećete biti razočarani.”
Dobro je, pomislila je Vin.
“… tako znači”, rekao je obligator, sad zamišljen.
“Vaša milosti, bio bih spreman ponuditi vam produženi ugovor, fiksiran na pedeset boksinga po glavi po putovanju. Vaši bi akoliti mogli po želji putovati našim brodovima i uvijek bi imali potrebnu oružanu pratnju.”
Obligator je podigao obrvu. “To je pola prethodne cifre.”
“Rekao sam vam”, rekao je Camon. “Očajni smo. Moja kuća mora držati brodove u pokretu. Pedeset boksinga nam neće donijeti zaradu, ali to nije bitno. Nakon što nam ugovor s Ministarstvom pruži stabilnost pronaći ćemo druge ugovore koji će nam napuniti kasu.”
Laird se činio zamišljenim. Bio je to basnoslovan dogovor – dogovor kakav bi se obično činio sumnjivim. No Camon je ostavio dojam kuće na rubu financijskog kraha. Drugi je vođa, Theron, pet godina muljanjem i varanjem tabao put do ovog trenutka. Ministarstvo bi bilo ludo da ne razmotri ponudu.
A Lairdu je to upravo palo na pamet. Čelično Ministarstvo nije bila samo birokratska i zakonodavna sila Konačnog Carstva – i samo je bilo poput plemićke kuće. Što je bilo bogatije, to je imalo bolje trgovačke ugovore i to su razni kantoni Ministarstva imali veći utjecaj jedni nad drugima – i nad plemićkim kućama.
No Laird je ipak oklijevao. Vin mu je u očima vidjela sumnjičavost koju je i predobro poznavala. Neće prihvatiti ugovor.
Sad, pomislila je Vin. Na meni je red.
Vin je iskoristila svoju Sreću na Lairdu. Oprezno je posegnula – nije baš znala što točno radi ili zašto to uopće i može napraviti. Ali dodir joj je bio instinktivan, obučen godinama suptilnog vježbanja. Bilo joj je deset kad je napokon shvatila da drugi ne mogu što i ona.
Pritisnula je Lairdove emocije, prigušila ih. Postao je manje sumnjičav, manje se bojao. Postao je krotak. Njegove su brige izblijedile i Vin je u njegovim očima vidjela kako smirenost polako preuzima kontrolu.
Ali Laird se ipak činio blago nesigurnim. Vin je pritisnula jače. Nakrivio je glavu, činio se zamišljenim. Zaustio je, ali ona je ponovno pritisnula, očajnički iskoristivši posljednji komadić Sreće.
Ponovno je zastao. “U redu”, rekao je naposljetku. “Stavit ću vaš novi prijedlog na glasanje. Možda ipak možemo postići dogovor.”

Tags: epska fantastikafantasyKonačno CarstvoorionromanSandersonulomak