Konačno Carstvo

Vin je ušla u zgradu Kantona. Kroz prozor je padalo živo crveno svjetlo prošarano plavim crtama. Na kraju dugog ulaza za stolom je sjedio obligator očnih tetovaža srednje razine.
Camon mu je prišao, lupkajući štapom po sagu. “Ja sam lord Jedue”, rekao je.
Camone, što radiš? pomislila je Vin. Inzistirao si Theronu da se nećeš sastati s prelanom Lairdom u njegovom kantonskom uredu. Ali ipak smo ovdje.
Obligator je kimnuo i napravio bilješku. Mahnuo je u stranu. “U čekaonicu smijete povesti samo jednog slugu. Ostali moraju ostati ovdje.”
Camonov je posprdni frktaj jasno dao do znanja što misli o tom ograničenju. No obligator nije ni podigao pogled sa svojih spisa. Camon je jedan trenutak samo stajao i Vin nije mogla razlučiti da li je zaista ljut ili samo glumi arogantnog plemića. Naposljetku je uperio prst u Vin.
“Dođi”, rekao je pa se okrenuo i odgegao prema vratima koja mu je obligator bio pokazao.
Prostorija iza vrata bila je raskošno namještena i nekoliko je plemića već bilo unutra, u raznim pozama čekanja. Camon je odabrao jednu stolicu i sjeo pa pokazao prema stolu s vinom i kolačima s crvenom kremom. Vin mu je poslušno donijela čašu vina i pladanj hrane, ignorirajući vlastitu glad.
Camon je počeo gladno prebirati po kolačima, tiho mljaskajući.
Napet je. Napetiji je nego prije.
“Nakon što uđemo, ni riječi od tebe”, zagunđao je Camon između zalogaja.
“Izdat ćeš Therona”, prošaptala je Vin.
Camon je kimnuo.
“Ali kako? Zašto?” Theronov je plan imao složenu izvedbu, ali jednostavnu zamisao. Svake bi godine Ministarstvo premještalo nove pomoćnike obligatora iz ustanove za obuku na sjeveru južno u Lutadhel, na konačnu pouku. No, Theron je otkrio da ti akoliti i njihovi nadzornici sa sobom donesu i popriličnu količinu ministarskih sredstava – pod krinkom prtljage – kako bi je se spremilo u lutadelske sefove.
Razbojništvo je bilo vrlo težak pothvat u Konačnom Carstvu zbog stalnih patrola duž kanalskih ruta. No ako biste upravljali istim tim brodovima kojima akoliti putuju, pljačka bi postala moguća. U pravom trenutku… kad bi se stražari okrenuli protiv putnika… moglo bi se lijepo zaraditi pa za sve okriviti razbojnike.
“Theronova je družina slaba”, rekao je Camon tiho. “Previše je resursa potrošio na ovaj pothvat.”
“Ali zarada koju očekuje –” rekla je Vin.
“Neće je dobiti jer ću ja sad uzeti što se da i zbrisati”, rekao je Camon smiješeći se. “Nagovorit ću obligatore na predujam kako bih pokrenuo brodove pa nestati i prepustiti Theronu da se nosi s katastrofom kad Ministarstvo shvati da je u pitanju prevara.”
Vin je ustuknula, blago šokirana. Therona je uspostavljanje ovakve prevare moralo koštati tisuće i tisuće boksinga – ako sve propadne, ostat će bez ičega. A ako ga Ministarstvo bude proganjalo, neće čak imati ni vremena za osvetu. Camon će pak nabrzaka zaraditi i uz to se riješiti jednog od moćnijih suparnika.
Theron je bio glup što je upleo Camona u ovo, pomislila je. A opet, svota koju je Theron obećao platiti Camonu bila je poveća; vjerojatno je bio pretpostavio da će Camona pohlepa držati poštenim dok Theron ne uspije prevariti njega. Camon je jednostavno bio brži nego je itko, uključujući Vin, očekivao. Kako je Theron mogao znati da će Camon krenuti podrivati sam pothvat umjesto da pričeka i ukrade čitav plijen s brodova?
Vinin se želudac stisnuo. Ovo je samo još jedna izdaja, pomislila je mučno. Zašto me još uvijek muče ovakve stvari? Svatko izdaje svakog. Takav je život…
Htjela je pronaći kut – tijesan i zabačen – i sakriti se. Biti sama.
Svi će te izdati. Svi.
Ali nije imala kamo. Naposljetku je niži obligator ušao i pozvao lorda Jeduea. Vin je za Camonom ušla u komoru za audijencije.
Za stolom ih nije dočekao prelan Laird.
Camon je zastao u dovratku. Prostorija je bila skromno namještena, tek jedan radni stol i sivi saga. Kameni zidovi nisu bili ukrašeni, a jedini je prozor bio samo dlan širok. Obligator koji ih je čekao imao je najsloženije očne tetovaže koje je Vin ikad vidjela. Nije čak ni bila sigurna koji rang impliciraju, ali protezale su se sve do obligatorovih ušiju i preko njegova čela.
“Lorde Jedue”, rekao je neobični obligator. Nosio je sivu halju baš kao i Laird, ali bio je bitno drugačiji od strogih birokrata s kakvima je Camon do sad imao posla. Ovaj je muškarac bio vitak, ali mišićav, a obrijana, trokutasta glava gotovo pa je odavala dojam grabežljivca.
“Mislio sam da ću se sastati s prelanom Lairdom”, rekao je Camon, i dalje ne ulazeći u prostoriju.
“Prelan Laird je zauzet drugim poslom. Ja sam viši prelan Arriev – glava odbora koji razmatra vaš prijedlog. Imate rijetku priliku izravno mi se obratiti. Obično ne saslušavam osobno, ali Lairdov izostanak me prisilio na obavljanje dijela njegova posla.”
Nagon je Vin natjerao da se napne. Trebamo ići. Odmah.
Camon je jedan dugi trenutak stajao i Vin je bilo jasno da se premišlja. Bijeg? Ili riskirati za veću nagradu? Vin nije bilo stalo do nagrada; samo je htjela preživjeti. Ali Camon nije postao vođa družine bez da se povremeno kockao. Polako je ušao u prostoriju, oprezno se ogledavajući dok je sjedao nasuprot obligatoru.
“No, viši prelane Arriev”, rekao je Camon oprezno. “Pretpostavljam da je to što sam pozvan na još jedan sastanak znak da odbor razmatra moju ponudu?”
“Uistinu jest”, rekao je obligator. “Iako moram priznati da su neki članovi vijeća rezervirani spram suradnje s obitelji koja je tako blizu ekonomskog kraha. Ministarstvo u pravilu voli biti konzervativno u pogledu svojih financija.”
“Tako znači.”
“Ali”, rekao je Arriev, “u odboru ima i onih koji su vrlo željni iskoristiti prednosti uštede koju nam nudite.”
“A s kojom se skupinom vi identificirate, vaša milosti?”
“Ja u ovom trenutku još nisam donio odluku.” Obligator se nagnuo naprijed. “Zbog čega sam i rekao da imate rijetku priliku. Lorde Jedue, uvjerite me i dobit ćete ugovor.”
“Prelan Laird vam je sigurno izložio detalje”, rekao je Camon.
“Jest, ali rado bih argumente čuo od vas osobno. Udovoljite mi.”
Vin se namrštila. Držala se stražnjeg dijela prostorije, blizu vrata, još uvijek napola sigurna da bi trebala pobjeći.
“No?” pitao je Arriev.
“Vaša milosti, ovaj nam je ugovor potreban”, rekao je Camon. “Bez njega nećemo moći nastaviti prijevoz kanalima. Ugovor s vama pružio bi nam nužno potreban period stabilnosti – priliku da održimo brodove u pokretu dok tražimo druge ugovore.”
Arriev je jedan kratak trenutak proučavao Camona. “Lorde Jedue, sigurno možete bolje od toga. Laird je rekao da ste vrlo uvjerljivi – dokažite mi da zaslužujete naše pokroviteljstvo.”
Vin je pripremila svoju Sreću. Mogla bi Arrieva navesti da bude skloniji povjerovati… ali nešto ju je obuzdavalo. Čitava se situacija činila krivom.

Tags: epska fantastikafantasyKonačno CarstvoorionromanSandersonulomak