Čarobnjak iz Zemljomorja

Karzima se u srce sad zavukao strah i počeli su u jezivoj magli tražiti jedan drugoga, a ne seljane. Zbili su se na obronku, no svejedno su među njima i dalje bile utvare i sablasni obrisi, a neka su druga obličja trčala i odostrag zabijala koplja, bodeže, da bi zatim ponovno iščezla. Karzi su svi odjednom jurnuli nizbrdo, spoticali su se šutke, sve dok nisu nenadano izletjeli iz sivog sljepila magle i spazili rijeku i gudure ispod sela kako jasno blistaju na jutarnjem sunčevu svjetlu. Tada su stali, zbili redove i osvrnuli se iza sebe. Zid treperava, valovita sivila posve je prepriječio put i zakrio sve što leži iza. A iz njega su tada nahrupila još dva-tri ratnika, bili su zaostali za suborcima i sad su posrtali u trku, dok su im se dugačka koplja klatila na ramenu. Nijedan se Karg više nije osvrtao. Svi su se bez iznimke sjurili nizbrdo, što dalje od tog začaranog mjesta.

Niže su se u Sjeverdolu ti ratnici nabojevali do mile volje. Naselja uz Istočnu šumu, od Ovarka pa sve do obale, okupila su svoje borce i poslala ih da se suprotstave najezdi na Gont. Četa se za četom spuštala s brda i toga dana i sutradan Karzi su progonjeni i potisnuti natrag na žala iznad Istočne luke, gdje im je brodovlje već bilo spaljeno; borili su se zato s leđima prema moru, sve dok nisu svi do jednoga izginuli, a pijesak Aruvira bio je smeđ od krvi, dok se nije digla plima.

No tog se jutra u selu Deset Joha i gore na Visopadini vlažna siva magla neko vrijeme zadržala, a onda se iznenada raščistila, odlebdjela i rasplinula se. Nekolicina je muškaraca stajala na vjetru sunčana jutra i u čudu se osvrtala oko sebe. Ležao je ondje mrtav Karg s krvlju u raspuštenoj, dugačkoj žutoj kosi; malo dalje ležao je seoski kožar, usmrćen u boju kao da je kralj.

Zapaljena je kuća u selu i dalje gorjela. Potrčali su ugasiti požar, jer bitku su dobili. Na ulici kraj velike tise zatekli su kovačeva sina Dunyja kako stoji sam samcat, neozlijeđen, ali nijem i tup kao da je omamljen. Bili su itekako svjesni što je izveo i odveli su ga u očevu kuću pa otišli po vračaru, da se spusti iz pećine i izliječi momka koji im je spasio život i imovinu, uz iznimku zapaljene kuće i četvorice koje su ubili Karzi.

Dječak nije bio ozlijeđen, ali nije govorio niti jeo i spavao; kao da nije čuo što mu se kaže, kao da nije vidio ljude koji su ga došli obići. Nije u tom kraju bilo dovoljno moćna čarobnjaka da izliječi što je njega mučilo. Njegova je teta ustanovila: “Iscrpio je svu svoju snagu”, ali nije posjedovala vještine potrebne da mu pomogne.

Dok je on ležao obnevidio i nijem, priča o momku koji je ispreo maglu i rasplašio kargadske mačevaoce mnoštvom sjena pronosila se čitavim Sjeverdolom, Istočnom šumom, visoko u brdima, pa i s druge strane brda, sve do Glavne luke na Gontu. I tako je petoga dana od pokolja kod Aruvira u selo Deset Joha došao stranac, muškarac ni mlad ni star, zagrnut plaštem i gologlav, a u ruci je s lakoćom nosio golem štap od hrastovine, visok koliko i on sâm. Nije on došao uzvodno Arom poput većine ljudi, nego nizvodno, iz šuma na višim obroncima planine. Seoske su kume odmah shvatile da je čarobnjak, a kad im je rekao da je svecjelitelj, odvele su ga ravno u kovačevu kuću. Stranac je otpravio sve osim dječakova oca i tete pa se sagnuo nad krevet u kojem je Duny ležao prazna pogleda, te mu je samo položio dlan na čelo i jednom mu dotaknuo usne.

Duny je polako sjeo i osvrnuo se oko sebe. Uskoro je i progovorio, a polako su mu se vraćale i snaga i glad. Dali su mu da malo pojede i popije, a zatim je ponovno legao, ne skidajući sa stranca upitan pogled svojih tamnih očiju.

Kovač se obrati strancu: “Ti nisi običan čovjek.”

“Ni ovaj dječak neće biti običan čovjek”, odgovori on. “Priča o njegovu pothvatu s maglom doprla je do Re Albija, gdje mi je dom. Ako još nije zakoračio u muževnost, kako se govori, došao sam nadjenuti mu ime.”

Vračara došapnu kovaču: “Brate, ovo je sigurno mag iz Re Albija, Šutljivi Ogion, onaj koji je zauzdao potres…”

“Gospodine,” reče kovač, koji se nije dao zastrašiti zvučnim imenom, “moj će sin idućeg mjeseca navršiti trinaest godina, ali mislili smo obred Prijelaza odgoditi do svetkovine Suncostaja ove zime.”