Čarobnjak iz Zemljomorja
“Dajte da što prije dobije svoje ime”, reče mag, “jer vlastito mu je ime potrebno. Sad imam drugog posla, ali vratit ću se na dan koji vi odaberete. Budete li to smatrali prikladnim, na odlasku ću ga povesti sa sobom. A ako se pokaže sposobnim, zadržat ću ga kao naučnika ili pobrinuti se da se školuje u skladu sa svojim darom. Jer opasno je držati u mraku um rođenog maga.”
Ogion se obraćao krajnje blago, ali samouvjereno, i čak se i tvrdoglavi kovač složio sa svime što je rekao.
Na dječakov trinaesti rođendan, divan ranojesenski dan dok je lišće još blistalo na stablima, Ogion se vratio u selo iz svojih skitnji Gontskom gorom i održao se obred Prijelaza. Vračara je dječaku oduzela ime Duny, koje mu je majka nadjenula kad se rodio. Bezimen je i gol kročio u hladna vrela Ara, ondje gdje ta rijeka izvire među stijenama u podnožju visokih litica. Čim je ušao u vodu, oblaci su prešli preko Sunčeva lica, a krupne su sjene kliznule i zaplesale oko njega nad površinom jezerca. Prešao je na drugu obalu, drhtao je od studeni, ali koračao je kroz ledenu i živu vodu polako i uspravno, kako je i trebao. Kad je došao do obale, Ogion, koji ga je ondje čekao, ispružio je ruku, obujmio mu nadlakticu i šapnuo mu njegovo istinsko ime: Ged.
Tako mu je ime nadjenuo čovjek koji se mudro služio moći.
Proslava nije bila ni blizu kraja, seljani su se veselili uz obilje hrane i piva, pjevač iz Sjeverdola pjevao je Podvige zmajovođa, kad se mag tiho obrati Gedu: “Dođi, momče. Oprosti se od sumještana i pusti ih da slave.”
Ged je ponio sve što je morao, a to je bio dobar brončani nož što ga je otac iskovao za nj, kožni kaput koji mu je kožareva udovica prekrojila i smanjila po mjeri i štap od johe koji je teta začarala za njega: uz košulju i hlače, bilo je to sve što posjeduje. Oprostio se od sviju, a bili su to svi koje uopće poznaje na ovome svijetu, te bacio još jednom pogled na selo što se raštrkano šćućurilo pod liticama s druge strane riječnih izvora. Tada se sa svojim novim učiteljem zaputio kroz strme šume brdovitog otoka, kroz lišće i sjene vedre jeseni.
Tags: čarobnjakfantasyhugoLe GuinlocusnagradaNebularomansfspekulativna fikcijasuvremena književnostTrilogijaulomakZemljomorje