Dug put do malog, gnjevnog planeta
“I čuo sam te kako joj to kažeš sinoć. Čuo sam te niz hodnik.” Bio je siguran da će se Corbin i Sissix prije ili kasnije pobiti. Od početka se nisu slagali, a nisu pokazivali nimalo interesa da pronađu neki kompromis. Bila je to stvar oko koje je Ashby morao biti jako oprezan. Ashby i Sissix bili su prijatelji prije Putnika, ali u svojstvu kapetana ona i Corbin moraju dobiti jednak tretman, kao članovi posade. Suđenje njihovih čestih sparing mečeva zahtijevalo je vrlo delikatan pristup. Većinu se vremena trudio držati podalje od svega toga. “Da uopće pitam?”
Corbinova su se usta trznula. “Iskoristila mi je zadnjeg dentabota.”
Ashby je trepnuo. “Znaš da imamo čitavu golemu kutiju dentabota u hangaru.”
“Nemamo moje dentabote. Ti kupuješ one jeftine od kojih me bole desni.”
“Koristim te svaki dan i desni su mi sasvim u redu.”
“Ja imam osjetljive desni. Pitaj Doktora Kuhara da ti pokaže moj karton ako ne vjeruješ. Moram si sam kupovati dentabote.”
Ashby se nadao da mu se na licu ne vidi koliko mu je ta jadikovka nisko na listi prioriteta. “Razumijem da te smeta, ali ipak je to samo paket dentabota.”
Corbin se zajapurio. “Nisu jeftini! Napravila je to namjerno, znam. Ako ta sebična gušterica ne može ‒”
“Hej!” Ashby se uspravio u stolici. “Nisi u redu. Da te više nikad nisam čuo da tako nešto kažeš.” U kontekstu rasističkih uvreda, gušter nije bila ni blizu najgoroj, ali i dalje nije bilo u redu.
Corbin je stisnuo usne, kao da želi spriječiti da preko njih pređe još neugodnih stvari. “Oprosti.”
Ashby je sad bio narogušen, no iskreno, bio je to najbolji smjer u kojem razgovor s Corbinom može poći. Makni ga od ostatka posade, pusti da se ispuše, pričekaj da pređe crtu pa mu se obrati s visoka dok se kaje. “Razgovarat ću sa Sissix, ali moraš biti pristojniji prema ljudima. I briga me koliko si ljut, takvom jeziku nije mjesto na ovom brodu.”
“Samo sam izgubio živce, to je sve.” Corbin je sasvim očito još uvijek bio ljut, ali čak je i on znao da nije pametno gristi ruku koja te hrani. Corbin je znao da je vrlo vrijedan član posade, ali također je znao da je Ashby taj koji mu stavlja kredite na račun. Vrijedan nije bilo isto što i nezamjenjiv.
“Jedno je izgubiti živce, ali ti si član viševrsne posade i moraš o tome voditi računa. Naročito ako nam na brod dolazi netko nov. I u vezi toga, žao mi je što te to zabrinjava, ali iskreno, cura nije tvoj problem. Rosemary je preporučio sam Odbor, no ja sam taj koji je na kraju pristao. Ako se ispostavi da je to bila greška, naći ćemo nekog novog. Ali do tad ćemo joj svi dopustiti da radi svoj posao. Ma kako se ti osjećao po tom pitanju, očekujem da joj pružiš dobrodošlicu. Ustvari…” Smiješak se polako razlio Ashbyjevim licem.
Corbin se činio naglo opreznim. “Što?”
Ashby se nagnuo unatrag u stolici i isprepleo prste. “Corbine, naša nova bilježnica stiže sutra oko sedamnaest i pol. E sad, točno u sedamnaest imam razgovor s Yoshi preko skriba, a ti znaš koliko taj voli pričati. Sumnjam da ću biti gotov prije nego Rosemary pristane, a netko joj treba pokazati brod.”
“O ne.” Corbin je izgledao pogođeno. “Pošalji Kizzy. Ona obožava takve stvari.”
“Kizzy ima posla sa zamjenom filtera za zrak u stacionaru, sumnjam da će biti gotova s tim prije sutra. Jenks joj pomaže, tako da ni on ne može.”
“Onda Sissix.”
“Mmm, Sissix ima hrpu priprema za sutrašnji proboj. Vjerojatno nema vremena za ovo.” Ashby se nacerio. “Siguran sam da ćeš joj prirediti lijep obilazak.”
Corbin je mrko gledao svog poslodavca. “Ashby, ponekad si baš šupak.”
Ashby je uzeo šalicu u ruke i dovršio što je ostalo u njoj. “Znao sam da se mogu pouzdati u tebe.”